Dermatologija

Vitiligo

28.09.2018

Već su u staroj Indiji i Egiptu prije više od 3.500 godina zabilježeni opisi i pokušaji liječenja vitiliga, bolesti karakterizirane pojavom oštro ograničenih, bijelih mrlja na koži (depigmentacija). Hrvatski izraz je bolest bijelih mrlja ili telećak. Učestalost u europskoj populaciji iznosi 1-2%, dok je kod azijaca (posebice Indija, Pakistan...) bolest češća. Oba spola podjednako obolijevaju. Može se javiti u svakoj životnoj dobi (zabilježena je pojava i u 81. godini života!), međutim, ipak se u polovice oboljelih javlja prije 19. godine.

Pojavu bijelih mrlja na koži uzrokuje uništenje pigmentnih stanica (melanocita) u epidermisu. Unatoč intenzivnim znanstvenim istraživanjima, uzroci i mehanizmi uništenja melanocita nisu potpuno razjašnjeni. Genetski čimbenici odgovorni su u oko 30% bolesnika. 8% ima jedno ili više djece s vitiligom. Učestalost u djece čiji roditelji imaju vitiligo je 5%, u usporedbi s 1% ukupne pojave u cijeloj populaciji. U pojedinim obiteljima pogađa pojedince u 3 ili 4 generacije zaredom. Dokaz o genskoj uvjetovanosti nedavno je provedeno istraživanje profesora Roberta Goudiea sa Sveučilišta u Glasgowu, na parovima jedno- i dvojajčanih blizanaca s vitiligom. Od deset parova jednojajčanih blizanaca, u sedam parova oba blizanca imala su vitiligo, dok je to bio slučaj u samo dva od trinaest parova dvojajčanih blizanaca. Način nasljeđivanja sugerira da je vitiligo poligenski uvjetovana bolest. Genetska predispozicija u pravilu zahtijeva posebne uvjete ili događaje da bi došlo do pojave vitiliga. Bolesnici često navode da je do prve pojave bijelih mrlja na koži došlo nakon stresnog događaja (npr. prometne nesreće, straha, smrti u obitelji, neuspjeha u školi, rastave...), nakon preboljele druge bolesti ili pak neke traume. 
Uzrok se još pokušava objasniti pomoću tri teorije (hipoteze). Autocitotoksična (hipoteza samorazaranja) pretpostavlja da metabolički produkti nastali tijekom sinteze melanina dovode do uništenja melanocita tj. posrijedi je jedan vid "staničnog samoubojstva". Imunološka hipoteza za uništenje melanocita odgovornim smatra poremećaje u imunološkom nadzoru. U prilog ove teorije govori već spomenuta povezanost vitiliga s brojnim autoimunim bolestima. Neuralna hipoteza dovodi u vezu neurokemijske medijatore koji bi blokirali produkciju melanina ili razarali melanocite.

Kožni simptomi nisu samostalni 

Oboljeli, inače rođeni s normalnom bojom kože i kose, u kasnijem tijeku života na koži razvijaju mliječno-bijele, oštro ograničene mrlje. Posebice se javljaju iznad zglobova prstiju, na koljenima i laktovima, licu (oko usta i očiju) te perigenitalno. Može se javiti i depigmentacija kose (leukotrihija) te sluznice usne šupljine i genitala. Klasificira se u tri osnovna oblika:

  1. lokalizirani (2%) - može biti žarišni ili segmentalni (promjene se javljaju na području anatomskih regija kože - dermatoma),
  2. generalizirani (90%) - dijeli se na akrofacijalni (prvenstveno zahvaćeni lice i okrajine) i prošireni
  3. univerzalni (8%) - zahvaćeno preko 90% površine kože.

U oko 35% oboljelih nađe se poremećaj rada štitne žlijezde (hiper ili hipotireoza, autoimuni tireoiditis...), a u do 16% žarišno opadanje kose (alopecija areata). Pernicioznu anemiju ima 8% oboljelih, dijabetes tip I i II do 7%, uveitis 5%, a Addisonovu bolest do 2%. Povezanost s navedenim bolestima ukazuje na autoimunu podlogu bolesti. Povezan je i s malignim melanomom. Naime, oboljeli imaju 180 puta viši rizik obolijevanja od malignog melanoma u usporedbi s ostalom populacijom.

Svi oboljeli moraju dobiti podrobna uputstva o primjeni sredstava za zaštitu od sunca, koja se preporučuju iz tri razloga: 1/ područja bez pigmenta podložna su opeklinama, 2/ opekline mogu izazvati daljnje širenje bolesti (Koebnerov fenomen), 3/ tamnjenje okolne kože pogoršava kozmetski aspekt. Preporučuje se primjena sredstava s visokim zaštitnim faktorom (SPF), u pravilu od 15 naviše. Sredstvo se u obliku kreme, gela ili losiona nanosi pola sata prije izlaska iz kuće. Nanošenje je potrebno ponavljati tijekom dana, posebice poslije kupanja, plivanja ili vježbe.

Iako za sada još pokusna terapija, primjena topičkog imunomodulatora takrolimusa i derivata D3 vitamina - calcipotriola obećava dobre rezultate. Vrlo zadovoljavajući estetski rezultati postižu se i klimatoterapijom na Mrtvom moru u Izraelu, u trajanju 4-6 tjedana godišnje.
U slučajevima neuspjeha terapija, i ako je bolest lokalizirana i stabilna, može se pokušati i presađivanje pigmentnih stanicamelanocita s minigraftovima kože ili kultiviranih in vitro, u staničnim linijama. U svakom slučaju, medicina još nije pronašla potpuno zadovoljavajuću terapiju vitiliga pa predstoji daljnji uporan rad i istraživanje ove, ne tako rijetke kožne bolesti.

dr. sc. Andrija Stanimirović, dr. med., spec. dermatovenerolog

Pogledaj ponudu

Newsletter
Prijavi se i ostvari 5% popusta kod prve kupnje.
Savjeti za zdravlje, akcije i popusti stižu direktno na Vaš email